|
Dinamo je od utemeljenja do 2007. osvojio 38 službenih trofeja, od
čega 19 državnih prvenstava, 15 državnih kupova, tri superkupa i Kup
velesajamskih gradova 1967.
Deset je puta Dinamo bio prvak Hrvatske, jednom kao Građanski
(1943.), pet puta kao Croatia (1993., 1996., 1997., 1998. i 1999.) i
četiri puta kao Dinamo (2000., 2003., 2006. i 2007.).
Devet je puta osvojio jugoslavensko prvenstvo, pet puta kao
Građanski (1923., 1926., 1928., 1937. i 1940.) te četiri puta kao
Dinamo (1948., 1954., 1958. i 1982.).
Osam puta smo ponijeli hrvatski kup, četiri puta kao Croatia (1994.,
1996., 1997. i 1998.) i isto toliko puta kao Dinamo (2001., 2002.,
2004. i 2007.).
Sedam smo puta pribavili jugoslavenski kup, uvijek pod nazivom Dinamo (1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.).
Napokon, tri smo puta u vitrine položili hrvatski superkup, 2002., 2003. i 2006.
Četiri je puta Dinamo osvojio dvostruku krunu, 1996., 1997. i 1998. kao Croatia te 2007. pod sadašnjim nazivom.
Zlatna generacija 1967.
stoje s lijeva: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić
čuče: Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen
Ramljak, Josip Gucmirtl; za pobjedničku momčad igrao je i Stjepan Lamza.
treneri: Branko Zebec i Ivica Horvat
Zagrebački Dinamo jedini je hrvatski pobjednik
 europskog
kupa. Četiri godine nakon izgubljenog finala protiv Valencije (1:2 i
0:2, sastav: Škorić, Belin, Braun, Bišćan, Marković (na slici),
Perušić, Kobešćak, Zambata, Knez, Matuš, Lamza), momci trenera Branka
Zebeca (do finala) i Ivice Horvata (u finalu) odsvirali su "rapsodiju a
plavom" i 6. rujna 1967. osvojili Kup velesajamskih gradova, od 1971.
poznat kao Kup UEFA.
Bila je to sezona briljantnih rezultata. U studenome 1966., u
maksimirskom dvoboju Srednjoeuropskog kupa (igrao se uporedo s Kupom
velesajamskih gradova), pogotkom Zambate poražen je sastav virtuoza
Milana (Schnellinger, Rivers, Amarillo, Sormani). U veljači 1967., u
prijateljskom sučeljavanju u Glasgowu, pred očima 65 tisuća Škota,
oboren je, opet s 1:0, i opet udarcem Zambate, slavni, snažni Celtic,
koji će nekoliko mjeseci kasnije postati prvak Europe. Modri su potom,
u četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova, s 3:0 slomili Juventus,
nakon što se Stara dama izvukla u Torinu, gdje su Zagrepčani, s dva
pogotka Jukića, sve do posljednjih trenutaka vodili s 2:1. Polufinale
su potvrdili Novak (4. minuta), Mesić (66) i Belin (75), režiravši
jedan od najtežih europskih poraza u povijesti Juvea. Potom je Dinamo s
4:0 u polufinalu nokautirao Eintracht, a u završnom obračunu za pehar s
2:0 nadjačao Leeds United!...
Frankfurtski Eintracht
poslije samo dvije minute prve polufinalne utakmice na glasovitom Wald
stadionu vodio je, pak, s 2:0, pa s prednošću od 3:0 samouvjereno  istrčao
na maksimirski travnjak. Tu je četvrta momčad njemačkog prvenstva, s
drugim najubojitijim napadom lige, doživjela katastrofu. Slaven Zambata
i Marijan Novak pogocima u 14. i 16. minuti san o finalu pretvorili su
u javu. U 87. minuti Josip Gucmirtl donio je produžetak, a Rudi Belin
(na slici), u 102. minuti, nakon obaranja sjajnog Stjepana Lamze,
realizirao jedanesterac za konačnih 4:0! Pohvat protiv Eintrachta, 14.
lipnja 1967., ostvarili su: Škorić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin,
Ramljak, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora.
U finalu je srušen i veliki Leeds United sa Sprakeom, Bremnerom,
Grayem, 0'Gradyjem i - Jackijem Charltonom. Mladi, tek 19-godisnji
Marijan Čerček u 39. minuti nadmudrio je i vratara Sprakea i Charltona,
a Krasnodar Rora u 59. minuti pogodio je za 2:0. Dogodilo se to 30.
kolovoza 1967. U uzvratu, 6. rujna, bilo je 0:0. Leeds ni na svom
stadionu nije uspio probiti "modru" obranu sa Zlatkom Škorićem,
Mladenom Ramljakom i Filipom Blaškovićem...
Predsjednik FIFA-e, Sir Stanley Rous, uručio je pobjednički pehar
kapetanu i najboljem strijelcu Zagrepčana Slavenu Zambati. . . Zagreb
je slavio. . . Tad su se mnogi prisjetili i početaka sezone te sreće
koja obično prati hrabre, a bez koje Dinamo ne bi prošao ni prvo kolo.
Nakon 0:2 i 2:0 protiv Spartaka iz Brna, "modre" je spasio ždrijeb,
odnosno novčić i spretnost kapetana Zambate. Mučili su se i sa škotskim
Dunfermlineom (2:4 i 2:0), strijepili i protiv rumunjskog Dinama (1:0 u
Pitestiju i 0:0 u Maksimiru). Potom su domino-sustavom oborili najveće
- Juventus, Eintracht, Leeds United...
Dogodine je pobjednički pehar preselio u Englesku,
bas u Leeds! Na Otoku se zadržao čak "šest godina: 1968. u vitrini
Leedsa, 1969. Newcastle Uniteda, 1970. Arsenala, 1971. opet Leedsa,
1972. Tottenhama i 1973. Liverpoola!
| Osvajači prvenstva Jugoslavije 1982. |
 |
Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec
srednji red: Čačković (fizioterapeut),Ivković, Cvetković, Krnčević, H.
Dragičević, E. Dragičević, Braun, Vlak Belin (pom. trener)
sjede: Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Miroslav Blažević (trener), Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić |
Na putu između Niša i Beograda, u mjestu Velika
Plana, do Dinamovih igrača stigla je vijest o porazu Crvene Zvezde u
Osijeku... "Putnikov" autobus jednostavno je eksplodirao - igrači i
trener Miroslav Blažević skočili su sa svojih mjesta jedan drugome u
zagrljaj. Počelo je čestitanje, poljupci, pjesma. Nakon pune 24 godine
naslov prvaka vratio se u Maksimir...
Zlatko Kranjčar Snješko Cerin
Generacija
'82. Generacija koja se ne zaboravlja. Prvo mjesto, dva kola prije
kraja prvenstva, ostvarili su: Marijan Vlak, Tomislav Ivković, Milivoj
Bračun, Petar Bručić, Zvjezdan Cvetković, Zlatan Arnautović, Ismet
Hadžić, Velimir Zajec, Đemal Mustedanagić, Dragan Bošnjak, Boro
Cvetković, Stjepan Deverić, Željko Hohnjec, Snješko Cerin, Zlatko
Kranjčar, Marko Mlinarić, Zoran Panić, Milan Ćalasan, Emil i Hrvoje
Dragičević, Drago Dumbović, Marin Kurtela, Miroslav Stipić, Branko
Devčić, Čedo Jovičević i Davor Braun.
Bi li takva momčad uspjela stići do rezultata na
koji se čekalo gotovo četvrt stoljeća, da nije bilo Miroslava
Blaževića? Teško, jer upravo je popularni Ćiro u svlačionicu donio
nezapamćenu atmosferu i duh zajedništva. No, nije to bilo sve. U to
vrijeme, u Maksimiru je postojala istovjetna natjecateljska filozofija
trenera i igrača.
Zato, nije čudno što je u "zlatnoj sezoni"
Dinamo u susretima s najvećim suparnicima za naslov (Hajduk, Crvena
zvezda, Partizan, Sarajevo) osvojio čak 13 od 16 mogućih bodova.
Prevedeno, 5 pobjeda i 3 neodlučena rezultata - bez poraza. Takve je
rezultate mogla postići samo momčad u kojoj igrači vole i poštuju
svojeg trenera, a on im uzvraća istim načinom... Putovanje u Niš i
najslađi poraz u povijesti kluba, ostat će zlatnim slovima upisani u
povijest Dinama. Pred ulazom u Veliku Planu, Dinamo je okrunjen za
novog prvaka tadašnje Jugoslavije. Dogodilo se to u nedjelju, 25.
travnja 1982. godine. Negdje oko 18.15 sati... Dan prije, Cibona je
pobjedom nad Partizanom stigla do prvog naslova prvaka. Vikend za
pamćenje...
Slavlje u Zagrebu upriličeno je 2. svibnja. Posljednja prvenstvena
utakmica, "prijateljski" ogled s titogradskom, danas podgoričkom
Budućnosti, završen je pobjedom "plavih" 1:0. No, koga je tada bilo
briga za rezultat...
Pamit će se ispunjene tribine maksimirskog stadiona, s transparentima
iz cijele zemlje, ali i inozemstva. Šarenilo zastava, sve u znaku plave
boje, dostojanstveno držanje navijača i pjesma - stvorili su
nezaboravnu sliku. Utrčavanje navijača na travnjak spriječilo je,
doduše, predaju pobjedničkog pokala na stadionu. Naravno, nitko nije
zamjerio. Zagreb je te nedjelje slavio prvake...
| Nastupi u Ligi prvaka |
 |
|
Robert Prosinečki u akciji na utakmici protiv Ajaxa |
Maksimirska
je momčad dvije sezone, 1998./99. i 1999./2000. sudjelovala u
najprestižnijem europskom nogometnom natjecanju, Ligi prvaka. U
prvom pokušaju za proboj u Ligu prvaka, 1997./98.igrali smo samo u
kvalifikacijama. Iz tih dana posebno pamtimo utakmicu protiv Partizana,
što je ujedno bio i jedan od prvih nogometnih dvoboja sa starim rivalom
iz bivše države. Croatija je izgubila u Beogradu 1:0, da bi u uzvratu
slavila 5:0. U drugom kolu kvalifikacija Croatija je u Newcastleu
izgubila 2:1, te zahvaljujući neobjektivnom sucu, u uzvratu odigrala
neodlučeno, 2:2. Modri se te godine nisu uspjeli plasirati u skupinu
Lige prvaka, ali su stekli pravo nastupa u Kupu UEFA, gdje su stigli do
trećeg kola, te su ispali od madridskog Atletica.
U
kvalifikacijama 1998. Croatija je izborila pravo nastupa u Ligi prvaka.
Nakon 0:0 s Ajaxom u Maksimiru i poslije dva poraza od Olympiakosa u
Ateni i Porta u Portu, Croatia je u Zagrebu svladala Porto 3:1, te Ajax
1:0 u Amsterdamu. Pogotkom Josipa Šimića naša je momčad ostvarila jedan
od najvećih uspjeha u svojoj novijoj povijesti. U posljednjem dvoboju
Lige prvaka te sezone Dinamo je odigrao neodlučeno, 1:1 u Maksimiru s
Olympiakosom i oprostio se od daljnjeg natjecanja.
Slijedeće godine Dinamo je ponovno igrao u Ligi prvaka, koju je izborio
zagrebačkom pobjedom 2:0 protiv mađarskog MTK-a i pogocima Josipa
Šimića. Croatia je igrala u skupini s Manchester Unitedom, Olympiqueom
iz Marseillea i Sturmom iz Graza. Prvi susret Croatia je igrala u
Manchesteru protiv jedne od najboljih europskih momčadi svih vremena i
ostvarila zapažen rezultat. Plavi su igrali hrabro i odlučno, nisu
postigli pogodak, no s Old Trafforda su odnijeli bod, bilo je 0:0.
Zatim smo u Maksimiru s 3:0 pobijedili Sturm, no, već u slijedećem smo
susretu neočekivano, s 1:0 poraženi na gostovanju u Grazu.
 |
|
Utakmica protiv Olimpiquea i kraj natjecanja u Ligi prvaka |
Nakon te utakmice kola su krenula nizbrdo.
Manchester United je u Zagrebu slavio 2:1, te smo na Velodromu, na
gostovanju kod Olympiquea odigrali 2:2, što nam nije bilo dovoljno za
prolazak u drugi krug natjecanja. Dalje su prošli Manchester United i
Olympique, a Dinamo je nastavio sanjati proljeće u Europi. Nadamo se da će san uskoro postati stvarnost.
|
